|
Već dugo želim da se vratim ali nikako. Ipak obećavam da hoću bez obzira na sve , pola sata dnevno ili barem tjedno se može naći. Ovaj vikend sigurno. |
|
Svašta se događa i nemam vremena za pisanje, a žao mi je. Na poslu sranja neizvjesnost totalna stalno neko odlazi, svašta se priča a šta je stvarno istina i kako će sve svršiti to nitko sigurno nezna. Malo sam u frci nisam navikla biti u takvoj situaciji ali preživit ću. Opet strašno razmišljam o nekom drugom poslu ali još ništa nisam smislila. Usto i kod muža je sranje na poslu tako da smo na obe strane u komi. Bar su cure ok. Starija je dobila posao i sad je savjetnik kupaca do 11. mjeseca kad bi trebala početi raditi u Dugopolju na nekom drugom mjestu što će zavisiti o tome kako se ovdje pokaže. Nadam se da će biti ok. Nije baš oduševljena jer ide okolo po terenu ali mislim da će izdržati. Prijavljena je i sve to tako da je to ipak veliki napredak iako posao nije neki zgoditak. Ili je za njenu struku i to. |
|
nemogu vjerovati da je prošlo ovoliko vremena da nisam otvorila svoj blog. Istina posla sve više, ljudi sve manje, sama sranja, plaća pala i opće raspoloženje nikad gore. Svi se pitamo šta nas još čeka bojeći se još gore situacije. Ja načelno nisam pesimist ali ipak kad krene nizbrdo bez da vidiš neki napor da se stvar pokrene na bolje kako ne biti. Nisam se ovom nadala. Uz to ni kod muža nije baš sjajno. Isplaćuju im dio plaće a dio im pišu kao dug koji će im isplatiti kad bude bolje. A to će biti kad??? To nitko ne kaže. Ipak muž mi kaže da ako i ostanem nedaj bože bez posla i plaće da me neće izbaciti iz kuće radi mog minulog rada. Naravni tješi me ali meni to uopće nije utješno. Sad tek donekle mogu shvatiti sve one ljude koji su ostali bez posla i sigurnosti |
|
Ništa od onog posla nažalost. Nije ni bio neki super posao ali svakako bolje od kafića. Navodno je prevladala veza. Stavrno čudno ali to je nažalost tako a ja i muž nemamo neke veze, zapravo nikakve i možemo se samo nadati čudu. Nisam vjernik pa je onda teže vjerovati u čuda ali u nešto moraš vjerovati. Nema veze možda je to i dobro. Uostalom svaki se dan može nešto novo dogoditi pa ću se uhvatiti za to. Nešto me gnjavi lijevo oko moram hitno ići na pregled. Stalno mi je nešto mutno ispred kao da mi je nešto na naočalima a nije. I neki dan mi je sjevalo sastrane krajem oka sam vidjela neke iskre. Nadam se da nije ništa ozbiljno. Uzimam hormone i u uputstvu piše da ako se pojave neke smetnje vida da se odmah prekine uzimanje. Tako sam sinoć prestala uzimati tablete i nadam se da će mi biti bolje iako to nemora biti od toga. Neću previše kombinirati dok ne idem na pregled. Već sam zamolila moju sestricu da me upiše kod nekog dobrog doktora. Nadam se da će to biti uskoro a onda ću vidjeti šta dalje. Danas je nekako sivo oblačno ali nije hladno. Malo mi to utječe na raspoloženje iako imam puno posla pa i ne stignem razmišljati o raspoloženju. Ustvari nije tako loše imam mnogo stvari za bit zadovoljna ali čovjek češće misli na ono što nema nego na ono što ima a to je šteta. Nastojat ću to promjeniti jer kad sam zadovoljna sve mi ide bolje od ruke. A i bolja je atmosfera u kući i svi su sretniji a to je onda stvarno zadovoljstvo. |
|
Već mi je dosta te zime nikako da malo otopli. ve godine smo se stvarno nasmrzavali. Ipak nadam se da je ovo skoro gotovo. Produžio je dan i već se pomalo dade naslutiti dolazak ljepših dana. A i starija mi sutra ide u Zagreb na razgovor za neki posao u našem gradu (da ne povjeruješ). Vidjet ćemo šta će od toga biti. Nada umire posljednja tj. kako kaže Arsen (sinoć sam bila na koncertu njega i gabi bilo je super) i nakon svega ostaje nada. |
|
Nemogu se nikako pomiriti sa situacijom tj. da moja starija ništa ne planira, ne želi i ništa ne radi. Znam da je to strašno ali nikako da je potaknem da nešto pokuša. Pored toga nemogu se s tim ni pomiriti i to me strašno muči. nam da smo svi različiti i td. ali kako se pomiriti da će ti pametna i bistra kćerka biti teška sirotinja i tko zna kako će živjeti. Još uvijek radi u kafiću i ništa ali doslovno ništa ne poduzima da nađe nešto drugo. Ničim se ne bavi samo radi a ostalo vrijeme ili spava ili gleda gluposti na tv bez ikakve selekcije ili je van. U kući skoro ništa ne radi malo i loše, preko volje. Jedna teška nevjerojatna situacija. Jako malo i pričamo ulavnom površno, gluposti ništa važno. Pokušala sam na sve načine razgovarati ali nikako poslije druge rečenice se skoro posvađamo i ona ljuta odlazi u sobu i ne želi više razgovarati. Pokušavam je nagovoriti da se i posvađamo da mi kaže šta je muči, šta je smeta i slično ali nikako. Pokušavam joj objasniti da mora reći šta joj smeta ako želi da se nešto promjeni, da je normalno da nemamo svi isto mišljenje ali ništa. Uvijek se povlači a to je najgore. Koma prekidam jer me deprimira. Još se nadam nečemu neznam čemu ali se ipak nadam. Jesam li naivna. VJEROJATNO |
|
Dugo me nije bilo. Jednostavno nisam stigla a nije mi se baš ni dalo. Sve je uglavnom OK ili bar nije gore. Bila sam kod okuliste utvrdila stanje i sad samo da se odlučim ići to realizirati. Moram naći odgovarajući okvir a to mi je uvijek problem radi oblika mog lica i nosa, ali valjda ću nešto naći u onom moru okvira koji se nude. Jedino se malo bojim dali ću se moći priviknuti na ta nova stakla jer mi je doktor rekao da mali broj ljudi nikad ne uspije. Preskupe su da bi ih bacila, a i trebaju mi, stvarno se nadam da će mi olakšati rad i riješiti problem. Nastojat ću to riješiti prije praznika. Inače veselim se praznicima iako još nema ugođaja ovdje oko našeg ureda. Vjerojatno će se to promjeniti od ponedjeljka. Ipak je tada sveti Nikola. Trebala bi kupiti neke stvari za sebe, a nemogu se odlučiti šta, a i nemogu naći šta bi htjela a da to ne košta astronomski. Nisam pristalica marke po svaku cijenu. Važna mi je kvaliteta i cijena. Pored toga uvijek želim nešto kupiti curama iako sam njima ostavila da se brinu oko većine svoje garderobe. Pa ipak obe rade pa neka vide kako je to. Za praznike ću im kupiti nešto lijepo. Još se dvoumim dali da sama nešto izaberem ili da to prepustim njima u okviru dogovorenog iznosa. Vjerojatno ću to prepustiti njima a ja ću samo kupiti neke sitnice jer me to strašno veseli. Ipak moram pripaziti jer takve sitnice nakraju odnesu brdo love. |
|
Imam puno posla i nikako da stignem za PC. A i nema nekih velikih novosti. Kao da se ništa ne događa. U svakom slučaju ne ono što bi ja željela. Moramo malo urediti stan dječju sobu i kupatilo ali mužu se nikako neda. Stalno odgađa tako da sam već na kraju strpljenja. Pa dobro zar baš sada, šta si navalila treaba najprije to i to, pa rekli smo ... i takve glupe isprike. Odlučila sam da sama počinjem u subotu htio on ili ne htio. Trebao bi otići kod prijatelja brati masline ako ne bude prehladno ili kiša. Ja sam se izvukla na leđa pa ću početi nešto u sobi od cura. Volila bi da ga nebude jer će opet tražiti isprike ali odlučila sam da me to ovaj put neće spriječiti. Strašno je težak za pokrenut ga i stalno ima neke izgovore. Inače je vrijedan i zna svašta a opet nikako početi. Baš se tomu veselim. Željela bi da to završimo do nove godine. Opet mi je strašno žao što ne vozim da mogu sama ići po ovim većim kupovnim centrima za pogledati šta ima prije nego se odlučim zaa kupit to što mi treba. Ovako ovisim o njemu a on naravno kao većina muškaraca ne voli ići po dućanima. Živa tlaka za oboje. Njemu uopće ići, a meni ići s njim. Nisam htjela kritizirati muža ali stvarno moramo malo renovirati neke stvari u kući i nemamo šta odugovlačiti. Imamo i para pa ni to nije razlog za odgodu treba samo krenuti. Vidjet ćemo ko će biti uporniji. |
|
Nisam radila dva dana, zabolila su me leđa pa sam uzela dva dana godišnjeg. Uglavnom mi je bolje nadam se da je to gotovo za sada. Kući je bilo zanimljivo. Nisam navikla biti ujutro kući pa mi je to uvijek osvježenje. Još da me nisu leđa bolila. Ipak nije bilo baš strašno čak sam mogla i šivati. Sašila sam hlače a jaketicu uz njih još nezanam kako. Sanja je bila kući jer ovaj tjedan radi popodne ali nismo daleko stigle. Samo površan kurtoazan razgovor. Uostalom nemožeš razgovarati sa nekim ako on to ne želi. Pustit ću je malo na miru pa ako želi razgovarati ja sam tu. Još uvijek se ničim ne bavi, ništa ne planira. Jao sve lošije vidim morat ću ići hitno na pregled. Zapravo jutros preko marende smo se ja i kolegice upisale za pregled sutra kod optičara ali neznam koliko je to ok. Možda mi treba neki kompletniji pregled ne samo dioptrija. Uostalom već nosim naočale ali već neko vrijeme baš loše vidim čtam uglavnom otpilike ako me razumijete. Malo prije sam pročitala na Plivi da osobe koje puno rade na ekranu mogu oboljeti od glaukoma. Strava, a ja radim u informatici sa ekranom osam sati već 24 godine. I čudim se da loše vidim. Moram se više odmarati ali ja volim čitati i knjige i na netu. A i TV mi je opsesija. I kako se onda odmarati. Uz to kad imam malo vremena volim i šivati a i to nije dobro za vid. I šta mi onda preostaje samo cvijeće i moj mačak. I naravno joga. |
|
Danas me jedan dragi blog podsjetio na pisma. I ja dugo nisam napisala pravo pismo. Zadnje sam pisala majci koje nažalost više nema. Danas mi je žao da joj nisam više pisala. Inače pisala sam pred nekoliko godina (nisam ni sigurna koliko točno) pisma mojoj Sanji kad su nam odnosi bili u krizi. Nisam znala šta bi i napisala sam joj pismo. I gle čuda dobila divan dug odgovor. To je trajalo neko vrijeme i više puta smo tako jedna drugoj rekle što nismo znale kako u lice. Obožavala sam ta pisma još ih čuvam. Baš bi ih mogla ponovo pročitati možda sam nešto i zaboravila i to mi možda pomogne u današnjoj situaciji. Sjećam se jedan dan sam dobila divno pismo, pročitala sam ga dva puta i stavila u džep tute da mi bude blizu. I naravno oprala sam tutu bez provjere šta je u džepovima šta inače redovno radim. Kad sam izvadila robu iz mašine i našla komadiće papira i shvatila šta sam napravila rasplakala sam se. Toliko mi je to pismo značilo. Sanja je baš bila tu i upitala me zašto plačem. Kad sam joj rekla odgovorila mi je: ne plači napisat ću ti ja drugo pismo. Ipak nikad više nisam dobila TO pismo i danas mi je žao da sam ga uništila. Možda da opet napišem jedno pismo vjerujem da bi opet mogla dobiti odgovor. Jer moja Sanja je pomalo zatvorena osoba, teško pokazuje kako se osjeća i šta misli, a pismo je ipak nešto drugo. Kad razmislim mislm da znam na koga je takva. Ne pada jabuka daleko od stabla. |
|
Cijelu noć, zapravo od četiri ujutro budio nas je naš mačak Pero. Spava s nama, obično naslonjen na moje noge tako da se ne mogu pošteno ni okrenuti i onada u četiri skoči i traži hranu. Veliki je gladnuš uvijek gladan, spreman satima žicati. Izbacila sam ga iz sobe jer je to prerano a on je počeo grebati po vratima i mjaukati. Onda se muž digao i otvorio mu balkon pa se smirio skoro uru. Zatim opet grebanje i mjaukanje pa pokušaj da ga ignoriramo i onda oko pet ustajem i dajem mu njegovu omiljenu konzervu i trk natrag pokušati odspavati još malo prije posla. A vani puše bura i osjetno je zahladilo baš za izležavanje u toplom krevetu. Inače prošli tjedan Sanja je radila ujutro pa smo imali malo više kontakta. Jedno popodne smo i izašle pa smo i više pričale ali to je ipak sve površno. Nikako da se otvori. Probala sam sa nekim priznanjima mojih grešaka ili slabosti, slatko se nasmije i to je sve. Najviše me ljuti kad kaže da je zadovoljna jer u to jednostavno ne vjerujem. Pokušavam je uvjeriti da što manje želi i traži to će manje i dobiti ali to kao da ne dopire do nje. Ovaj tjedan opet radi ujutro pa ćemo možda opet razgovarati. Bar ću pokušati šta mi drugo preostaje. Sređivanje ormara naravno, sad kad je konačno zahladilo, a to mrzim. |
|
Toliko mi je toga u glavi da neznam od čega da počnem. Čini mi se da nemam tema a kad legnem bezbroj stvari mi padne na pamet. Opet sam u ljetnoj robi, dan divan i topao skoro ljetni. Upravo nam je kolegica rekla da joj je kćerka trudna i da će živit sa momkom.Sretna je ali je muči što se ne žele oženiti. Inače sve je drugo super ali stvarno super. Mislim da pretjeruje i da to uopće nije važno, ali njoj ipak je. Poštujem da svatko ima svoje želje i viđenje života i mislim da meni to nebi bilo jako važno. Pogotovo kad bi mi kćerka bila u situaciji kao njena. Stalno zaposlena na dobrom radnom mjestu, osiguran stan, momak sa poslom i sve tako. Nije da je to najvažnije, ipak je najvažnija ljubav, ali moraju postojati i neke pretpostavke za zajednički život pogotovo kad dolazi dijete. Ljubav često poklekne ako ne postoje uvjeti za normalan život. Ipak moja kćerka kao da ne misli o tome. Drago mi je da nije materijalista ali ipak treba od nečega živjeti. Očito sam opterećana ali željela bi da jednog dana kad ona i njena ljubav odluče da živje zajedno to mogu i učiniti. Neke se stvari rješavaju kad se dogode a za neke bi se ipak trebalo malo pripremati tj. bar donekle. A kod nje toga nema, bit će šta bude, riješit će se kad dođe. Ipak kako ćeš naći bolji posao ako nemaš neka znanja, kako ćeš kupiti stan ako nemaš para za otplaćivati kredit itd. Preozbiljno? Mislim da ne ali ko mene pita. |
|
Jučer smo cijelo jutro slušale pjesme Zdenka Runjića i uživale u prekrasnoj muzici i riječima. Nevjerojatno koliko divnih pjesama je napisao. Za neke čak i nisam znala da su njegove. A večer ranije onaj divan koncert na TV za dušu. Koliko muzika može biti divna. ispunjavajuća koliko divnih osjećaja pobuđuje u nama. Cijeli život živim sa muzikom, nije to klasična muzika iako i nju volim, nego zabavna, dalmatinska i rok za kojim je lud moj muž. Ali ove prekrasne pjesme Zdenka Runjića to je nešto posebno, nešto na što nikad ne ostajem ravnodušna i što u meni uvijek pobudi lijepe osjećaje nikad ne iritira kao neka nova tzv. muzika. Zato mi je žao što ga više nema, ali sam sretna što je postojao i ostat će zauvijek zapamćen jer nam je ostavio svoje prekrasne pjesme. |
|
Ima toliko divnih blogova,a jako sam ih malo do sada otvorila. Žao mi je da nemam više vremena da ih čitam. Trudim se kad god imam vremena i uvijek nađem divnih priča, komentara sličica iz života svega. Toliko divnih interesantnih ljudi i svi imaju slčne svakodnevne probleme, a svatko ih prihvaća na drugačiji svoj način. Od mnogo njih mogu naučiti ponešto. Ipak naajviše volim čitati optimistične ljude koji se ne boje života i problema. Svi imaju neku brigu, problem i slično ali sve nastoje gledati sa ljepše strane. Ja sam isto optimist u životu ali malo previše realna, previše brinem za sutra iako znam da je to glupo. Stalno se pokušavam opustiti i živjeti danas jer ko zna šta nas sutra čeka. Možda ništa od onoga čega se danas bojimo pa čemu onda nerviranje i briga. Ali teorija je jedno a praksa drugo. Ipak trudim se i mislim da malo po malo uspjevam. Imam jednu kolegicu s kojom radim koja ima jednu divnu osobinu uvijek sve gleda sa ljepše strane, uvijek hvali djecu, potiče ih. Ne mislim da ona svoju djecu voli više od mene ali ima prekrasan pristup i takav pristup je divan. Nastojim stalno od nje učiti iako smo potpuno drugačije osobe. Takvih sam mnogo upoznala na blogu, osoba sa dušom, sa problemima, sa tugama i veseljima ali iz kojih zrači vjera u budućnost i zadovoljstvo životom ili bar vjera u bolje sutra. Volim sve vaše priče o svakodnevnim sitnicama s kojima se i ja svakodnevno susrećem. Sve vaše priče, podršku koju pružate jedni drugima ( i meni ) , VOLIM JEDNOSTAVNO ŠTO POSTOJI JEDNO TAKVO MJESTO GDJE MOŽEMO REĆI ŠTO NAM SE DOGODILO, ŠTO ČEKAMO, ČEMU SE NADAMO, GDJE SE MOŽEMO DRUŽITI, RAZGOVARATI, JEDNOSTAVNO NEKOME REĆI ŠTO NAM JE NA DUŠI. kAD STIGNEM VOLJELA BI NAUČITI KAKO DA MALO UKRASIM SVOJ BLOG, DA STAVIM NEKU SLIKU I SLIČNO DA BUDE VESELIJI. IDEM JOŠ MALO ČITATI NOVE POSTOVE POZDRAV SVIMA I BUDITE OPTIMISTIČNI JOŠ ĆE VAM SE MNOGO LIJEPIH STVARI DOGODITI U ŽIVOTU. |
|
Danas sam morala nešto obaviti na općini i kod bilježnika pa sam ostala kući i zamolila stariju kćer Sanju da me odveze s autom, jer ne vozim glupača, i da me nakon toga baci na posao da ne kasnim previše. Ona malo vozi i još nije stekla rutinu a ja bi željela da češće vozi i stalno je potičem. Mlađa Dunja naravno stalno vozi. Auto je na nju jer je ona prva položila vozački. Ipak nema problema može se sa njom dogovoriti iako se Sanja ne gura pa ona stalno vozi. Radi toga i plaća održavanje, registraciju i benzin. A opet radi toga Sanja ne pita auto jer kao ona sve plaća i slično. Pa plati i ti nešto i vozi ga. Auto smo mi kupili za vas obe ne za Dunju. I tako danas me vozila i bilo je ok. Nakon završetka išle smo na kavu da se malo družimo ali razgovor zapinje. Stalno smo nekako oprezne samo glumimo da razgovaramo austvari ne. Kad sam to rekla naravno ona se ne slaže iako vidim da nije tako. Kad sam pokušala nastaviti jednostavno je rekla: ja sam takva i gotovo, pa svi su nekakvi, zašto me svi hoće mijenjati. Ali nije u tome stvar. Ne želim je mijenjati želim da da sve od sebe i onda bi bila zadovoljna. |